Zvukoscarabus

utorak, 26.07.2011.

Širenje

Neka glazba ima dijakronijsku vrijednost ili značaj, a neka kronološku. Prva se širi horizontalno. U isto vrijeme je podržava, razumije, voli mnoštvo ljudi. Druga se širi kroz vrijeme. Sluša ju, poštuje, mnoštvo ljudi, ali iz različitih epoha. Horizontalna glazba u sebi nosi energiju prostorne sveobuhvatnosti. Ima sposobnost lako se širiti prostorom. S druge strane, energija koja vodi vertikalnu glazbu koja se širi kroz vrijeme ima sposobnost anticipacije i univerzalnosti. Primjeri za prvu skupinu su: Salijeri, Porpora a za drugu Bach, Bartok.

- 09:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 12.07.2011.

Sviranje – akt spontanosti

Recimo da postoje dva moda/načina sviranja. Jedan je spontani, teži stvaranju cjelovitih fraza i melodiji, drugi je mehanički – fraze se oblikuju prema prstometu ili prema vizualizaciji harmonija. Fraza najčešće puca zbog tog pomišljaja na strukturu, čije racionalno organiziranje prethodi zvuku i na taj način uništava muzikalnost i prirodnost.
Da bi se postigao zadovoljavajući stupanj spontanosti potrebno je poznavati tj. čuti formu na jednoj dubljoj razini od pukog nizanja harmonija. Naravno, izgrađivanje vokabulara je dug proces i traži prethodnu racionalizaciju preko koje informacije o novim strukturama padaju u podsvjesno.

- 11:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.07.2011.

Vježbe iz kompozicije

Ako unutar određenih okvira komponiram glazbu izoštrava mi se osjećaj za formu i sadržaj.
Dobro je vraćati se korijenima, bazi, komponiranju kao zanatu a ne isključivo kao nadahnuću.
Bez obzira na praktičnu djelatnost, projekti, bendovi, itd. korisno je uvijek raditi bazične vježbe iz kompozicije. Kad bi barem bilo više literature! Mogao bi netko reći kako je to isprazno, školski, neupotrebljivo. Ali ne upotrebljavaju se konkretni zadaci koji ispadnu na notnom papiru, nego osjećaj koji se razvija prilikom takvih vježbi. Osjećaj za strukturu, dinamiku, proporciju itd. I još k tome vještina usredotočenja na jednu stvar, da ne kažem jedan problem. A to u praksi i te kako dobro dođe.

- 15:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 11.03.2011.

Note kao medij ili kao instrument.

Note bilježim kao da sviram. Najčešće dok stvaram zamišljam melodiju u glavi vizuliziram vrat gitare. To je korisno kad na brzinu trebam dohvatiti intervale ali čini mi se da sputava čistu imaginaciju. Uzmem olovku i notni papir i upisujem fraze kako mi zvone u glavi. Usporavam frazu, zamišljam razne instrumente. To što zamišljam određenu frazu u različitim instrumentima to možda dovodi do odvikavanja od gitarističkog načina slušanja i muziciranja.

- 15:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 11.01.2011.

Najbolja glazba u 2010.

.

Pomalo me frustrira pomisao da nisam ništa osobito čuo novog u 2010. Ne zbog toga što se nije pojavilo nešto novo, nego zato što mi slušanje glazbe više nije kultivirano. Oprema za slušanje se pokvarila. U kući se teško nalaze trenuci tišine. Množina formata u kojem dolazi glazba mp3, cd, Internet, mini disk, itd..otežava pronalaženje glazbe. Ako ovo sve zanemarim nabrojat ću glazbene trenutke – snimke koje su mi nešto značile u 2010.

Phuture primitive, Eivind Aarset, Aleph Zero kompilacija, dubmission…jimmie smith,

Dakle ovo što sam nabrojao znao sam i godinu dana ranije…

Ako navaljujem čuti novo, često puta se uvjeravam kako je to dobro..A ono što mi uistinu znači uđe u uho neprimjetno, kao uljez, i onda se ne da van.

- 15:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.12.2009.

ideje i realizacija

Nove tehnologije, nova mrežna socijalizacija naglašava streloviti protok ideja.
Dobra ideja je najvažnija. Međutim u ovom trenutnom vrtlogu realizacija svih tih ideja ne može pratiti tok razvoja ideja. Dolazi do svojevrsne nesusklađenosti ili raštimanosti, da ne kažem konfuzije. Kvalitetna realizacija zahtjeva vrijeme. Kada je konačno dobra ideja ostvarena postaje zastarjela i nikad se ne dogodi taj prirodni rast: ideja - nacrt - plan - realizacija - konzumacija (feedback). Razmjena ideja i njihove transformacije, da kažem, protok, put ideja postaje svrha sama za sebe. Virtualnom svijetu pogoduje ta energija neprestane promjene, on ju čak podržava. Virtualnom svijetu zapravo pogoduje ignoriranje fizičkog svijeta ili barem njegovo minoriziranje.
Virtualni svijet je zapravo ideja oslobođena svoje realizacije, svoje plastičnosti.

- 13:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 16.12.2009.

you tube i komentari

Razmišljao sam kako gledanje glazbenih brojeva na youtubu može
adekvatno zamijeniti nedostatak glazbenih dvd-ova u Hrvatskoj. Međutim, naivno sam povjerovao u mogućnost da se u novi medij može ući bez
značajnih posljedica. U prvo vrijeme izgledalo je bajno. Klikam po omiljenim muzičarima i oni se odmah pojavljuju live. Različitost kvalitete pojedinih videa nije narušavala opći dojam jer uz sliku ide i činjenica o dokumentarnosti.
Međutim kad sam počeo čitati različite komentare slušatelja/gledatelja percepcija se počela raspadati na tekst, sliku i zvuk. Više nije odnos izvođač-ja/primatelj, nego izvođač-mi/primatelji, i to mi koji možemo komunicirati putem postova. Naišao sam par puta na interesantiju prepisku publike, nego što je bila sama svirka. Prepao sam se. To smo mi, stalno nešto brbljamo.

http://www.youtube.com/watch?v=Ki4fxuW0XKA

- 13:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 04.05.2007.

elektronika i bach

Neki dan proveo sam popodne u parku sa svojim najstarijim sinom. On se igrao u pijesku a ja sam na klupi slušao mp3. Ruska elektronika. Label "Lagunamuch" iz Moskve. Vrlo dobri soundscapeovi..neobične tesksture i ne doima se toliko uniformirano. Naime, koliko god se elektroničari kleli u slobodu i otvorenost, većina ih zvuči slično, gotovo predvidljivo. Ima tu još pitanja. Koliko je uopće elektronska glazba uistinu glazba. Računalo se može gledati kao mašina koja proizvodi zvuk, jednako kao što su i klavir ili gitara mašine. Doduše računalo ne vibrira, ne titra. Njegov zvuk u svijet je membrana zvučnika. A to je nesavršeni izvor zvuka, mogli bi reći isuviše kockast i osjetljiv. No, ja volim elektroniku. Postoje mnogi razlozi. Iskušavanje granica koje se uopće ne naziru. Velika brzina evolucije. Za navježbati ozbiljno jedan akustički instrument potrebne su godine rada.. a komp je fleskibilniji, da kažem pametniji..i stoga je kraće vremena potrebno da se dođe do rezultata. Ipak najvažniji mi je razlog neki osjećaj hladnoće i odvojenosti koju ta glazba čini u mojoj duši. Nakon takvog iskustva, boje su mi još snažnije, mirisi intezivniji i čitav svijet ljepši. Budući da zapravo ne postoji tijelo koje neposredno vibrira elektronsku glazbu, izgleda kao da je to čitavo zvukovlje u našoj glavi, svijesti, možda i podsvijesti..i napetost koja se tu stvara kao da je posljedica te frustracije što digitalni brojevi nemaju pravo istinsko tijelo koje bi zazvučalo u prostoru, koji bi bio ispunjen impulsima. Zvučnici, koliko god bili jaki i kvalitetni nemaju tu fizičku simbiozu s prirodom, stvarima..

U toj mješavini raznih piskova, šuštanja i buke..uho je željelo nešto čisto, jasno...
Željelo je ideju, od začetka preko razvoja do svog finala. Što sam mu mogao pružiti?
Fuge.
Čije?
Za sad Bachove.

- 01:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 28.04.2007.

Hartman i violine

John Hartman je jazz pjevač predivna glasa. Slušao sam danas njegov album "all of me" gdje ga prati orkestar s odvratnim violinskim dionicama. Sve je preslatko. I njegov glas tada otupi i prestaje očaravati. Zatim, obratim pažnju na tekst...a sve laž. Publika voli plitki sjaj, ugodnost zaborava, sentimentalno...Ja sam isto katkad takva publika i volim to isto. Volim zaboraviti kroz glazbu. Ona me podsjeti na neko mjesto, neke ljude.. neku nejasnu ugodu i sigurnost, pa čak i neko skriveno obećanje, neka nadu krije opijanje kič glazbom. Johnny Hartman je predivan pjevač ali je to sve izmišljen i nestvaran svijet tj. zvuk koji zamagljuje prave stvari oko sebe.
Drugog pjevača sam slušao danas. Kurt Elling. Moj prijatelj gitarista je oduševljen njime. Doduše taj moj prijatelj ima izuzetan dar uvjeravanja i plastičnog predočavanja nekih neuobičajenih doživljaja. Tako me lako uvjerio da je Kurt Elling super pjevač, da on nosi nove ideje, tendencije, da je tehnički nedostižan etc. No Kurtov glas je dovršen, dosadan i suvišan. Ima sve što je potrebno - boju, intonaciju, izvedbu..ali zar nije to sve dosadno? Kao konzument vokalnog jazza želim u njegovu glasu čuti neku priču. Nesavršenu, nezaobljenum, nedovršenu ...tako da se samoća mog uma može zakačiti eventualno na njegovu lakoću.

- 01:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.04.2007.

PORIN 2007, tv-prijenos

Sinoć sam pogledao veći dio tv-prijenosa dodjele diskografske nagrade Porin 2007. Prvo sam se upitao koliki broj ljudi gleda tu emisiju, koga to zanima. Sasvim sigurno emisija je privukla glazbenike i one koji rade u glazbenoj industriji, obitelji, prijatelji i poznanici nominiranih. No, da li prosječnog gledatelja televizije zanima najbolji album klapske glazbe? Ili život i djelo Dubravka Detonija? Ili najbolje oblikovani box set? U pauzama tih priopćavanja pojavljivao se neki stariji čovjek koji je pričao kako se "fataju ženske" i koji je glumio nekog galeba-starca. To je trebao biti smješni i zabavni dio, koji služi da se smiri velika napetost iščekivanja porina za npr. "najbolju solističku ili komornu izvedbu, odnosno izvedbu bez instrumentalne pratnje". U međuvremenu razni su izvođači, uglavnom nominirani glazbenici, izvodili svoj program, od kojih me dojmio Massimov nastup. No, uz lijepi glas i interpretaciju shvatio sam da mi jako zanimljivo i kako Massimo izgovara pojedine glasove, č, ć, ž i sl. I to nekako čini njegov zvuk.

- 10:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>